***********VJEROVALI ILI NE***********
Dr. Herbert Stepic serves as Managing Director at Raiffeisen
International Beteiligungs GmbH. Dr. Stepic serves as Deputy Chairman of
Managing Board at RB International Finance (USA) LLC. He served as the
Chairman of Managing Board at Raiffeisen Bank International AG (Former
Name: Raiffeisen International Bank-Holding AG) from June 14, 2001 to
May 2013 and served as its Chief Executive Officer until May 2013. He
was responsible for Internal Audit, Legal & Compliance,
Prema podacima Ureda za reviziju institucija
BiH, u prošloj godini članovima upravnih i nadzornih odbora 15 državnih
institucija na ime naknada iz budžeta BiH isplaćeno je više od šest
miliona maraka! U najvećem broju slučajeva, članovi su
visokopozicionirani uposlenici državnih institucija koji iz budžeta BiH
uredno i na vrijeme dobivaju visoke plaće
***********
Sve je krenulo iz Amerike. Nisu oni izmislili banke već Babilonci, razvili Rimljani, pa preko Firence i Genove do Njemaca Fuggersa iz Ausburga u 16om stoljeću. Englezi su u 17om stoljeću dijele banku u 2 dijela: banka kao takva i odjel za osiguranje. Od tada banke mogu izdavati novac (kredite) samo ako su pokriveni u zlatu ili imaju jamstvo države. Krajem 18tog stoljeća niču prve samostalne američke banke.
Američke su banke, što je kasnije postao i trend u svijetu, izašle na burzu početkom 80-tih godina i sa 30 godina rada na deregulaciji financiskog poslovanja. I baš tih godina američka je vlada promijenila zakon o poslovanju banaka, omogučivši tako bankama da koriste štedne uloge građana za riskantne investicije.
To je izazvalo propast na stotine štedionica i izazvala krizu koja je svaljena na poreske obveznike. Radilo se o stotinama miljardi dolara. Neki su izgubili svu svoju ušteđevinu, nekretnine i postali beskućnici – spali na prosjački štap.
Na tisuće bankara završilo je [tada] u zatvorima jer su opljačkali vlastitu kompaniju (banku).
Kako bilo, banke i dalje ne posustaju u nastajanju deregulacije financiskog poslovanja. Do kasnih 90-tih financiski sektor se konsolidirao u svega nekoliko gigantskih firmi da bi njihov eventualni krah mogao da ugrozi čitav sistem. Svejedno američka vlada donosi nove zakone koje im pomažu da te firme još više narstu. Tako se 1999 Citicorp i Travelers spajaju i formiraju Citigroup – najveću kompaniju za pružanje financiskih usluga u svijetu. Za guranje novih zakona koji podižu granicu trgovanja našim novcem, podpredsjednik Citigroup-a plaćen je 126 miliona dolara.
Sljedeća mini kriza dogodila se 2001 godine kada su banke ‘napuhale’ balon u vrijednosti dionica internetskih firmi. Rezulatat : 5 triliona dolara propalih investicija.
Komisija za vrijednosne papire [savezno tijelo za regulaciju investiciskih ulaganja banaka] nije učinilo baš ništa. Baš zbog toga oformljena je komisija koja je ispitala slučaj i došla do zaključka da su banke promovirale internetske kompanije za koje su znale da će propasti !!! Ono čim su se bankari branili na sudu nije bilo: „Vi niste u pravu..“ već „Svi to rade i svi znaju da se to radi“.
2002 god. 10 investiciskih banaka se za 1.4 miljardi dolara sudski nagodilo uz obećanje da će se promijeniti !?
Od početka deregulacije [rane 80-te] najveće svjetske financiske firme uhvaćene su u pranju novca, namještanju knjiga i varanju klijenata.
Primjeri:
Kada je UBS bio uhvcaćen da pomaže bogatim amerikancima da utaje porez – odbili su suradnju nadzornim organima. Citibank, JP Morgan i Merrill Lynch su pomogli Enronu da prikrije prijevaru.
Početkom 90-tih deregulacija i tehnološki napredak doveli su do eksplozije financiskih proizvoda zvanih DERIVATI. Ekonomisti i bankari su se natjecali u tvrdnjama da DERIVATI tržište čine sigurnijim a u stvari činili su ga nestabilnijim. Koristeći DERIVATE bankari su se mogli kockati [našm novcem] u bilo što. Mogli su da se klade u rast i pad cijena nafte, na bankrot firmi čak i na vremensku prognozu.
Do kraja 90-tih DERIVATI su postali 15 triliona dolara vrijedno ne-regulirano financisko tržište. Od tada banke se oslanjaju na zarade od ove vrste aktivnosti. Na sve to još jedan veliki korak prema krađi bio je proguran ZAKON O ZABRANI REGULACIJE TRŽIŠTA DERIVATA.
Čitavom tom industrijom dominiralo je
Prije 30 god. Onaj tko bi vam ustupio novac očekivao je da ćete mu ga i vratiti ali od kad je nastala SEKURITIZACIJA onaj tko daje novac više nije na gubitku. U starom sistemu kada bi vlasnik kuće redovito plaćao ratu za otplatu hipoteke, novac bi odlazio kod lokalnog zajmodavca [lokalne banke]. I pošto je potrebno puno godina da se takav kredit otplati, zajmodavci su bili oprezni.
U novom sistemu, zajmodavac dalje prodaje hipoteku investiciskoj banci. Investiciska banka onda kombinira tisuće hipoteka i drugih zajmova, uključujući i zajmove za automobile, za studiranje, za dug na kreditnim karticama da bi stvorila složen DERIVAT ili CDO (collateralized debt obligation). Zatim te investiciske banke te CDO prodaju investitorima.
Sada kad vlasnik kuće [stana] otplaćuje hipoteku – novac odlazi investitorima diljem svijeta.
Igra se zahuktava pa u igru ulaze AGENCIJE ZA PROCJENU CDOa . Sada te ‘rejting’ agencije [Moody’s, S&P, Fitch] velikom većini CDOa dodjeluju AAA rejting, što označuje najsigurniju moguću investiciju. Zbog toga su CDO postale popularna ulaganja za fondove, napr. Umirovljenički fond koji smije kupovati samo visoko rangirane obveznice.
Prije desetak godina došlo je do nevjerojatnog porasta najriskantnijih tkzv. DRUGORAZREDNIH ZAJMOVA. Ali kad se tisuće ovakvih drugorazrednih zajmova spojilo pri formiranju CDOa, takvi CDOi bi ipak dobivali AAA rejting. Investiciske banke su u stvari preferirale drugorazredne zajmove zbog visokih kamata. Ovo je dovelo do ogromnog povećanja broja zelenaških zajmova.
Odnos pozajmljenog novca i vlastitog novca banke zove se LEVERIDŽ (leverage) [financiska poluga].
[Pojam leveridž označava koeficijent (odnos) između zaduženosti firme i njenog akcijskog kapitala – koeficijent duga i aktive. Ako firma ostvaruje veći profit plasmanom pozajmljenih sredstava u svoje poslovanje od plaćanja kamata na njih, onda će akcionarima biti isplaćena veća dobit nego da su pozajmljena sredstva ostala neiskorišćena. To znači da ako je kamata na vlastita sredstva viša od kamate na pozajmljena sredstva onda je leveridž pozitivan.]
Što su banke pozajmljivale više novaca – veći im je bio LEVERIDŽ. Tako su banke izvršile pritisak na Vladu da poveća limit na LEVERIDŽ i tako omogući bankama da se dodatno još više zadužuju.
Što znači da je SEC dopustio investiciskim bankama da se mogu još više kockati.
I tako su veliki igrači postali još veći igrači. Ali to znači i nešto drugo: Ako nešto krene naopako biti će neviđenog kaosa.
Stupanj LEVERIDŽa unutar financiskog sistema postao je upravo zastrašujući. Investiciske banke imale su 2007 god. LEVERIDŽ 33:1 što znači da ih umanjenje osnovne vrijednosti od samo 3% može učiniti nesolventim.
AIG (American International Group, Inc) – najveće svjetsko osiguravajuće društvo. AIG je prodavao ogromne količine SVOPOVA (Swaps) zvanih „Kreditni svopovi za slučaj neizvršenja obveze“ (credit default swats {CDS}).
Kupac kreditnih svopa za slučaj neizvršenja obveze bi plaćao svakoj tromesječja AIGu premiju. Za investitore koji su posjedovali CDOove ovi kreditni svopovi bili su kao polica osiguranja.
Ako bi CDO postao loš, AIG se obvezao pokriti investitorove gubitke.
Ali za razliku od uobičajene police osiguranja, špekulanti su također mogli kupovati svopove – da bi se kladili na propast CDOova koje nisu sami posjedovali.
A pošto svopovi nisu bili regulirani zakonima, AIG nije bio u obvezi da deponira novac radi pokrića mogućih gubitaka. Umjesto toga AIG je svojim zaposlenicima isplaćivao enormne bonuse po potpisivanju novih ugovora. Ako se kasnije ispostavi da je CDO loš AIG bi snosio posljedice. [Ljudi su u suštini nagrađivani za preuzimanje ogromnih rizika].
Postavljen sistem je nudio ogromne nagrade i bonuse za ostvarivanje kretkoročnih profita, ali nije nametao kazne za kasnije gubitke.
Raghuram Rajan – glavni ekonomist IMF-a (2003-2007) je tvrdio da banke preuzimaju takve rizike koji lako mogu uništiti same sebe ili cijeli financiski sistem. „Vrlo lako je stvarati (pozitivni) učinak time što ćete preuzeti još rizika i morate da nagrađujete učinak samo u skladu s preuzetim rizikom“.
Tu počinje krajnje ludio.
Goldman je uzeo barem 3.1 miljardi na ime onih ‘otrovno loših’ CDOova početkom 2006.
Al pojavom novinskog članka 2007 god napravljena je posljednja emisija CDOa jer se otkrilo da te dionice vrijede vrlo malo tj da su bile ‘napuhane’ (AAA rejting). Svi oni koji su kupovali ili imali dionice [takvih CDOa] bili su pred katastrofom. Recimo onaj fond umirovljenika koji može investirati samo u dionice AAA, otkriva da su dionice bezvrijedne.
Ali bankari Goldman Sachsa idu dalje. Nisu samo prodavali te užasno loše CDOe nego su se aktivno kladili protiv njih istovremeno govoreći klijentima da su to sigurne investicije.
Tako što su kupovali kreditne svopove za slučaj neizvršenja od AIG, Goldman Sachs se kladio na propast CDOva koje je sam prodavao – da zaradi kad oni propadnu. Goldman je od AIGa kupio svopove za 22 miljarde dolara. To je bilo toliko da bi i sam AIG mogao bankrotirati, pa su potrošili još 150 miliona dolara da se osiguraju od potencijalne propasti AIGa.
A onda su još počeli ‘sklapati’ CDOe tako da njihovi kupci izgube što više novaca jer će tako Goldman još više zaraditi. Menadžer Polson zaradio je 12 milijardi dolara kladeći se protiv tržišta hipoteka. Kada mu je nestalo hipotekarnih kredita protiv kojih se kladio, udružio se s Goldman Sachs i Deutche Bank da ih stvori još.
Dakle: kolaterizirane dužničke obligacije (CDO) prodavani su kupcima kao sigurne investicije lažima rejting agencija koje su ih uglavnom obilježavale s AAA rejtingom. Te 3 rejting agencije zaradile su miljarde dolara dajućui visoke rejtinge riskantnim vrijednosnim papirima. (Moody’s je učetverostručila svoju dobit od 2000 do 2007)
Rejting agencije dobijaju naknadu kada napišu izvještaj i dodjele rejting. I što više CDOa ocjene s višim rejtingom, veće su im zarade za taj kvartal. Broj AAA rejtinga buknuo je sa nekoliko na tisuće i tisuće. Godišnje je stotine miliona vrijednosnih papira je dobijalo visoke rejtinge. Sve je to medijski popraćeno.
Recimo odemo u Večernji ili Jutarnji list i rečemo ako napišu nešto lijepo o nama i našim proizvodima dati ćemo 100.000 eura a ako ne – ništa.
Do 2008 god. Odustajanje od otplate hipoteka su naglo uzeli maha i lanac SEKURITIZACIJE se urušio. Zajmodavci više nisu mogli prodavati zajmove investiciskim bankama a kada su se zajmovi izjalovili na desetine zajmodavaca je propalo. Tržište CDOa se urušilo a investiciske banke su ostale sa stotinama milijardi dolara u zajmovima, CDOovima i nekretninama koje nisu mogli prodati.
U Ožujku 2008 investiciska banka je ostala bez novaca a dva hipotekarna povjerenika su bili na ivici kolapsa pa su hitno nacionalizirani. Lehman Brothers je objavio rekordne gubitke od 3.2 milijarde dolara a cijene njihovih dionica su se strmoglavile.
Lehman Brothers je bankrotirao. Sve njihove tranakcije tekuće u svijetu su obustavljene a bilo ih je na tisuće. HEDGE fondovi (zaštitni fond) [Engleska riječ „hedge“ znači zaštita tj. zaštititi se od nečega. Npr. zaštiti se od gubitka vrijednosti novca (npr. kupujemo zlato da bi se zaštitili od inflacije). U početku je upravo to,osiguranje povrata na ulaganje, bila osnovna ideja i glavna zadaća hedge fondova. Kao takvi, hedge fondovi su smanjivali rizik investicija, dok su danas hedge fondovi u principu usredotočeni na rizik kako bi ostvarili što veći prinos, što je u suprotnosti sa značenjem riječi „hedge“] izgubili su svoju aktivu koja je bila kod Lehman Brothers. Jedno ‘čvorište’ je palo i to je izazvalo buru u čitavom sistemu.
Te iste nedjelje AIG je dugovao 13 milijardi dolara vlasnicima kreditnih svopova za slučaj neizvršavanje obveza, a nije imao više novaca. AIG je također bio čvorište sistema. Da se on zaustavio možda bi i svi avioni morali ostati u mjestu. Vlada je odmah preuzela AIG a dan kasnije zatražila od kongresa 700 milijardi dolara da se izvku banke.
Kada je vlada spasila AIG, vlasnicima njenih kreditnih svopova od kojih je najistaknutiji bio Golman Sachs, isplaćeno je 61 miljarda dolara duga već sljedeći dan.
Spašavanje AIGa koštalo je poreske obveznike 150 miljardi dolara.
Recesija je zaživjela i u Evropi. Otpuštanja, nezaposlenost postaje globalna.
Na kraju siromasi uvijek najviše plate.
Broj propalih hipotekarnih kredita u SAD početkom 2010 godine bio je 6 miliona. Tada se procjenivalo da će oko 9 miliona vlasnika izgubiti svoje nekretnine zbog hipoteke.
„Pa to znači da nije relevantna ni za šta“ Charles Morris
***********
Nakon što su osigurali ovrhu i deložaciju u korist nelegalne RBA zadruge, specijalna policija u petak popodne se povukla iz Posedarja. Na ulicama je, nakon svega, ostala gorčina zbog očite nepravde.
Jer, premda je svim nadležnim institucijama RH poznato da RBA zadruge ilegalno djeluju u Hrvatskoj jer nisu prijavljene kao pravne osobe, niti imaju dozvolu Hrvatske narodne banke ni Ministarstva financija za bavljenje kreditnom aktivnošću, one i dalje 'tiho ubijaju' brojne građane izbacujući ih na ulicu u trenutku kada više nisu u stanju otplaćivati njihove lihvarske zajmove.
Država šalje kordon policije da štiti udrugu koja ilegalno djeluje
Tako je Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsbergegen zadruga uz veliku pomoć kordona policije, u petak deložirala Nenada Koljaju i njegovu tvrtku Royal Montagu d.o.o. te branitelje i socijalne slučajeve kojima je on dodijelio svoje stanove na korištenje, iz zgrade u Posedarju.
Ono što najviše šokira u cijelom tom slučaju, ali i u mnogim sličnim slučajevima, jest činjenica da je Republika Hrvatska u četvrtak navečer u Posedarje poslala dvjestotinjak interventnih policajaca i to zbog zaštite interesa austrijske 'kreditne zadruge' koja ilegalno djeluje u Hrvatskoj i koja, po svemu sudeći, ne plaća ni kunu poreza u hrvatski državni proračun?!
Ministarstvo financija priznalo da znaju da je riječ o kriminalu
A da odgovorne institucije Republike Hrvatske itekako dobro znaju da se tu, u suštini, radi o nelegalnoj aktivnosti od strane austrijskih 'zadruga', najbolje kazuje priopćenje Ministarstva financija iz prosinca prošle godine, kada su u odgovoru na novinarski upit gore potpisanog novinara nedvosmisleno potvrdili da se tu radi o kriminalu kojeg bi policija, USKOK i DORH trebali istražiti i zaustaviti.
„Ministarstvo financija upoznato je s prijevarnim postupanjem zadruga iz Republike Austrije koje se predstavljaju tvrtkom ‘Raiffeisenbank’, na štetu hrvatskih građana. Mnogi građani kontaktirali su ovo Ministarstvo s raznim upitima vezano za rješavanje nastale situacije. Nakon analize primljenih pritužbi i prijava građana Ministarstvo financija je uključilo u postupanje nadzorna tijela Ministarstva, odnosno Poreznu upravu, Financijski inspektorat i Ured za sprječavanje pranja novca, u odnosu na trgovačka društva koja su osnovana u svrhu kupnje nekretnina u pogledu kojih su pokrenuti ovršni postupci i u odnosu na osobe koje se pojavljuju kao posrednici pri odobravanju i isplati kredita. U postupanje je uključen i Državni inspektorat kao tijelo nadležno za obavljanje nadzora nad primjenom Zakona o potrošačkom kreditiranju.
Sve prijave i pritužbe građana protiv austrijskih zadruga i njihovih posrednika proslijeđene su Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je zatražilo postupanje od Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave kriminalističke policije" stoji u priopćenju Službe za informiranje Ministarstva financija od prosinca prošle godine.
Knezović: Očito neka skrivena snaga upravlja sa svime
Kako je moguće da država pomaže ilegalnim 'kreditnim zadrugama' da izbacuju hrvatske građane na ulicu, premda je očito da te zadruge ilegalno djeluju u Hrvatskoj, upitali smo nekolicinu pravnika i aktivista koji se bave tom problematikom, ali i Ministarstvo pravosuđa, Ministarstvo financija kao i Veleposlanstvo Republike Austrije u Hrvatskoj.
„Očito je da tu postoji skrivena snaga koja upravlja svime time. Ne znam što drugo reći i kako objasniti činjenicu da država štiti ilegalne zadruge. Jer ako netko nije registriran kao pravna osoba, on ne može djelovati u Republici Hrvatskoj. I točka. Nije jasno na temelju čega se provodi ovrha. Ne znam, također, zašto Ministarstvo financija ne reagira i ne upozori sud na to“, ističe Mate Knezović, ugledni odvjetnik i predsjednik Obiteljske stranke.
Iste argumente nudi i Nada Landeka, predsjednica Veronika Vere, udruge za zaštitu žrtava pravosuđa.
Landeka: Svi znaju za kriminal, ali nitko ništa ne čini
„Ispada da svi znaju da je to kriminal, ali nitko ništa ne čini da taj kriminal spriječi. Čak štoviše, država još i pomaža kriminal šaljući policajce da osiguravaju nezakonite deložacije. Još 27. listopada poslali smo zahtjev Ustavnom sudu da odgodi ovrhe u korist RBA zadruga dok se ne utvrdi jesu li one zakonite ili nezakonite, no Ustavni sud do danas ništa nije učinio. Oglušili su se na zahtjev udruge Veronika Vere i Nenada Koljaje premda smo im u međuvremenu poslali desetak požurnica i premda bi Ustavni sud morao reagirati i zaustaviti ovrhe koje nisu u skladu s Ustavom i zakonom“, ističe Nada Landeka, čija udruga se već godinama bavi spomenutom tematikom i koja ističe da neće odustati, već će pravdu tražiti na Europskom sudu u Luksemburgu.
„Kako je moguće da se provodi brutalna ovrha zgrade Nenada Koljaje u Posedarju u korist Raiiffeisenbank St Stefan-Jagerberg-Wolfsbergegen, kada je jasno da spomenuta zadruga nelegalno posluje u Republici Hrvatskoj? Zašto institucije Republike Hrvatske ne štite svoje građane u ovakvim situacijama, kada je provjerom u sudskom registru, upitom Hrvatskoj narodnoj banci i Ministarstvu financija, lako doznati da spomenuta zadruga (kao i ostale slične zadruge) ilegalno djeluju na području RH? Je li ministar Orsat Miljenić doista interesno povezan s nelegalnim austrijskim zadrugama, da im se tako očito protuzakonito pogoduje? Zna li ministar Miljenić koliko poreza je uplatila spomenuta zadruga, koja potiho ubija hrvatske građane, u proračun RH te zašto institucije RH štite lihvare koji se bogate kroz otimanje imovine hrvatskih građana te pri tom, osim svega navedenog, uplaćuju 0 kuna u hrvatski proračun“, upitali smo nadležne u Ministarstvu pravosuđa, a slična pitanja poslali smo i Ministarstvu financija.
Odogovor Ministarstva pravosuđa prenosimo ovdje u cijelosti.
Ministarstvo pravosuđa: Sud odlučuje, a ne mi
„Ministarstvo pravosuđa nije u mogućnosti komentirati sudske odluke budući da su sudovi tijela državne vlasti koja sudbenu vlast obavljaju samostalno i neovisno te da se za više informacija o konkretnom postupku obratite nadležnom sudu koji ga provodi.
Što se tiče zakonskih propisa koji reguliraju ovrhu, a koji se nalaze u nadležnosti ovog Ministarstva, odgovaramo sljedeće:
Određivanje i provedba ovrhe moguća je isključivo u slučaju kada ovrhovoditelj ima ovršnu ispravu (npr. ovršnu sudsku odluku ili nagodbu, između ostalog). Temeljem ovršne isprave, sudovi i javni bilježnici određuju i provode ovrhu. Iznimno od ovoga, provedba ovrhe moguća je i putem FINA-e (izravna naplata na novčanim sredstvima ovršenika). Drugim riječima, u ovršnom postupku sud određuje ovrhu na prijedlog i u korist osobe koja je u ovršnoj ispravi označena kao vjerovnik (ovrhovoditelj), a provodi je na predmetu ovrhe onim sredstvima koje ovrhovoditelj predloži u prijedlogu za ovrhu.
Važno je napomenuti kako Sud kod određivanja ovrhe pazi po službenoj dužnosti je li isprava temeljem koje ovrhovoditelj predlaže određivanje i provedbu ovrhe ovršna isprava koja je stekla svojstvo ovršnosti te da na tu okolnost, također po službenoj dužnosti, pazi i drugostupanjski sud povodom eventualne žalbe ovršenika. Valja napomenuti da stranka može biti i strana pravna osoba, no onda ne može upisati vlasništvo u sudskom registru ako nema osnovanu podružnicu u Republici Hrvatskoj.
Ovršni postupci u najvećem broju slučajeva proizlaze iz građansko-pravnog odnosa između vjerovnika i dužnika, kasnije ovrhovoditelja i ovršenika. Takav pravni odnos u pravilu proizvodi učinke isključivo između samih stranaka, a ne i prema trećim osobama, što bi u ovom slučaju bila Republika Hrvatska. Svaka fizička ili pravna osoba, ulazeći u spomenuti pravni odnos i preuzimajući određene obveze, mora biti svjesna pravnih posljedica koje proizlaze iz takvog odnosa. S druge strane, ona ugovorna strana koja smatra kako joj je povrijeđeno neko pravo zasnivanjem tog pravnog odnosa ili zasnovani pravni odnos smatra ništetnim iz bilo kojeg zakonom propisanog razloga, ima mogućnost ostvariti zaštitu svojeg prava sudskim putem.
Ministarstvo: Sada je moguća odgoda ovrhe
Ministarstvo pravosuđa svjesno je situacije na koju ukazujete u svom pitanju, ali zato što nije jedna od ugovornih strana u odnosu iz kojeg je proizašao konkretni ovršni postupak, nije u mogućnosti intervenirati u isti.
Međutim, Ministarstvo pravosuđa je kao stručni nositelj izrade propisa posljednjim izmjenama Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 93/14) predložilo dopunu članka 65. stavka 1. točkom 10. Ovršnog zakona. Novim rješenjem propisano je kako sud, na prijedlog ovršenika, može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu, ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti u vezi s tražbinom zbog čijeg se prisilnog ostvarenja vodi ovršni postupak. Odgoda u tom slučaju traje do dovršetka kaznenog postupka, a sukladno zakonu primjenjuje se i na ovršne postupke započete prije stupanja na snagu posljednjih izmjena Ovršnog zakona.“, stoji u priopćenju kojeg je potpisala Vesna Dovranić, voditeljica odjela za odnose s javnošću Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske.
Iz Ministarstva financija do objave ovog teksta nismo dobili odgovore na naša pitanja, ali nam je jedna od glasnogovornica Ministarstva u neformalnom razgovoru u petak popodne rekla da su u Ministarstvu financija svjesni da se tu radi o nelegalnoj aktivnosti austrijskih kreditnih zadruga, no da su oni svoja saznanja proslijedili DORH- u i policije te da oni, a ne Ministarstvo financija, trebaju dalje postupati.
***********
Kako nas varaju
CRTICA POVIJESTISve je krenulo iz Amerike. Nisu oni izmislili banke već Babilonci, razvili Rimljani, pa preko Firence i Genove do Njemaca Fuggersa iz Ausburga u 16om stoljeću. Englezi su u 17om stoljeću dijele banku u 2 dijela: banka kao takva i odjel za osiguranje. Od tada banke mogu izdavati novac (kredite) samo ako su pokriveni u zlatu ili imaju jamstvo države. Krajem 18tog stoljeća niču prve samostalne američke banke.
picture by www.batr.orgBanke su nekada opsluživale ljude, poduzetnike i poduzeća na području svog djelovanja a to su uglavnom bili veći gradovi ili pokrajine. Bilo im je zabranjeno da špekuliraju štednim ulozima klijenata.
Američke su banke, što je kasnije postao i trend u svijetu, izašle na burzu početkom 80-tih godina i sa 30 godina rada na deregulaciji financiskog poslovanja. I baš tih godina američka je vlada promijenila zakon o poslovanju banaka, omogučivši tako bankama da koriste štedne uloge građana za riskantne investicije.
To je izazvalo propast na stotine štedionica i izazvala krizu koja je svaljena na poreske obveznike. Radilo se o stotinama miljardi dolara. Neki su izgubili svu svoju ušteđevinu, nekretnine i postali beskućnici – spali na prosjački štap.
Na tisuće bankara završilo je [tada] u zatvorima jer su opljačkali vlastitu kompaniju (banku).
Kako bilo, banke i dalje ne posustaju u nastajanju deregulacije financiskog poslovanja. Do kasnih 90-tih financiski sektor se konsolidirao u svega nekoliko gigantskih firmi da bi njihov eventualni krah mogao da ugrozi čitav sistem. Svejedno američka vlada donosi nove zakone koje im pomažu da te firme još više narstu. Tako se 1999 Citicorp i Travelers spajaju i formiraju Citigroup – najveću kompaniju za pružanje financiskih usluga u svijetu. Za guranje novih zakona koji podižu granicu trgovanja našim novcem, podpredsjednik Citigroup-a plaćen je 126 miliona dolara.
picture by www.theguardian.comZašto imamo monopol? Zato jer banke vole da imaju moć da lobiraju. Sjetite se kako se Špicer šetao uredom bivšeg predsjednika. Jer banke znaju – ako su dovoljno velike, država [mi] mora ih spasiti od bankrota.
Sljedeća mini kriza dogodila se 2001 godine kada su banke ‘napuhale’ balon u vrijednosti dionica internetskih firmi. Rezulatat : 5 triliona dolara propalih investicija.
Komisija za vrijednosne papire [savezno tijelo za regulaciju investiciskih ulaganja banaka] nije učinilo baš ništa. Baš zbog toga oformljena je komisija koja je ispitala slučaj i došla do zaključka da su banke promovirale internetske kompanije za koje su znale da će propasti !!! Ono čim su se bankari branili na sudu nije bilo: „Vi niste u pravu..“ već „Svi to rade i svi znaju da se to radi“.
2002 god. 10 investiciskih banaka se za 1.4 miljardi dolara sudski nagodilo uz obećanje da će se promijeniti !?
Od početka deregulacije [rane 80-te] najveće svjetske financiske firme uhvaćene su u pranju novca, namještanju knjiga i varanju klijenata.
Primjeri:
- JP Morgan – potplaćivao zvaničnike američke Vlade
- Riggsbank – prala novac čileanskog diktatora A. Pinocea
- Credit Suisse – prala novac za Iran (pod sankcijama)
- Citibank – prenijela 1.5 miliona dolara novca od droge iz Meksika
- Fannie Mae – lažirala dobit, prikazujući u knjigama dobit veću za 10 milijardi dolara.
Kada je UBS bio uhvcaćen da pomaže bogatim amerikancima da utaje porez – odbili su suradnju nadzornim organima. Citibank, JP Morgan i Merrill Lynch su pomogli Enronu da prikrije prijevaru.
Početkom 90-tih deregulacija i tehnološki napredak doveli su do eksplozije financiskih proizvoda zvanih DERIVATI. Ekonomisti i bankari su se natjecali u tvrdnjama da DERIVATI tržište čine sigurnijim a u stvari činili su ga nestabilnijim. Koristeći DERIVATE bankari su se mogli kockati [našm novcem] u bilo što. Mogli su da se klade u rast i pad cijena nafte, na bankrot firmi čak i na vremensku prognozu.
Do kraja 90-tih DERIVATI su postali 15 triliona dolara vrijedno ne-regulirano financisko tržište. Od tada banke se oslanjaju na zarade od ove vrste aktivnosti. Na sve to još jedan veliki korak prema krađi bio je proguran ZAKON O ZABRANI REGULACIJE TRŽIŠTA DERIVATA.
I tada počinje bal vampira…
Od tada korištenje derivatnih financiskih instrumenata drastično se
povećao. Financiski sektor postaje mnogo profitabilniji, koncentriraniji
i moćniji nego ikad prije.Čitavom tom industrijom dominiralo je
5 banaka
picture by longtermcaretree.com
Goldman Sachs, Morgan Stanley, Lehman Brothers, Merrill Lynch, Bear Stearns
2 financiska konglomerata
picture by www.washingtonpost.com
Citigroup, JP Morgan
3 osiguravajuća društva
picture by listtoptens.com
AIG, MBIA, AMBAC
3 rejting agencije
The Standard and Poor’s building is seen in New York, August 8, 2011. REUTERS/Brendan McDermid
Moody’s, Standard & Poor (S&P), Fitch
A sve njih povezuje SEKURITIZACIJA (securitization food chain) [lanac osiguranja] što je novi sistem koji povezuje trilione polica u vidu hipotekarnih i drugih zajmova s investitorima.Prije 30 god. Onaj tko bi vam ustupio novac očekivao je da ćete mu ga i vratiti ali od kad je nastala SEKURITIZACIJA onaj tko daje novac više nije na gubitku. U starom sistemu kada bi vlasnik kuće redovito plaćao ratu za otplatu hipoteke, novac bi odlazio kod lokalnog zajmodavca [lokalne banke]. I pošto je potrebno puno godina da se takav kredit otplati, zajmodavci su bili oprezni.
U novom sistemu, zajmodavac dalje prodaje hipoteku investiciskoj banci. Investiciska banka onda kombinira tisuće hipoteka i drugih zajmova, uključujući i zajmove za automobile, za studiranje, za dug na kreditnim karticama da bi stvorila složen DERIVAT ili CDO (collateralized debt obligation). Zatim te investiciske banke te CDO prodaju investitorima.
Sada kad vlasnik kuće [stana] otplaćuje hipoteku – novac odlazi investitorima diljem svijeta.
Igra se zahuktava pa u igru ulaze AGENCIJE ZA PROCJENU CDOa . Sada te ‘rejting’ agencije [Moody’s, S&P, Fitch] velikom većini CDOa dodjeluju AAA rejting, što označuje najsigurniju moguću investiciju. Zbog toga su CDO postale popularna ulaganja za fondove, napr. Umirovljenički fond koji smije kupovati samo visoko rangirane obveznice.
[naslućujute li prevaru?]
Zajmodavac u ovakvom sistemu uopće nije zainteresiran da li dužnik
može vratiti zajam ili ne, pa su počeli davati sve riskantnije zajmove.
[kredite] Ali ni investitorske banke nije briga – što više CDOa
prodali njihovi profiti bili su veći. A rejting agencije koje su bile
plaćene od strane investiciskih banaka nisu snosile odgovornost ako bi
njihove procjene CDOa bile pogrešne.- Da li su bile pogrešne? – DA
- Da li bile pogrešne namjerno? – DA
Prije desetak godina došlo je do nevjerojatnog porasta najriskantnijih tkzv. DRUGORAZREDNIH ZAJMOVA. Ali kad se tisuće ovakvih drugorazrednih zajmova spojilo pri formiranju CDOa, takvi CDOi bi ipak dobivali AAA rejting. Investiciske banke su u stvari preferirale drugorazredne zajmove zbog visokih kamata. Ovo je dovelo do ogromnog povećanja broja zelenaških zajmova.
SEC * picture by www.hitc.comU americi SEC (Securities and Exchange Commission) je komisija za kontrolu vrijednosnih poslovnih papira. Ona nije ispitivala rad investiciskih banaka u vrijeme ‘napuhavanja financiskog balona’, što joj je bio osnovni zadatak. Za vrijeme ‘napuhavanja balona’ investiciske banke su se toliko zaduživale, da bi mogle da otkupe što više zajmova i stvore što više CDOa.
Odnos pozajmljenog novca i vlastitog novca banke zove se LEVERIDŽ (leverage) [financiska poluga].
[Pojam leveridž označava koeficijent (odnos) između zaduženosti firme i njenog akcijskog kapitala – koeficijent duga i aktive. Ako firma ostvaruje veći profit plasmanom pozajmljenih sredstava u svoje poslovanje od plaćanja kamata na njih, onda će akcionarima biti isplaćena veća dobit nego da su pozajmljena sredstva ostala neiskorišćena. To znači da ako je kamata na vlastita sredstva viša od kamate na pozajmljena sredstva onda je leveridž pozitivan.]
Što su banke pozajmljivale više novaca – veći im je bio LEVERIDŽ. Tako su banke izvršile pritisak na Vladu da poveća limit na LEVERIDŽ i tako omogući bankama da se dodatno još više zadužuju.
Što znači da je SEC dopustio investiciskim bankama da se mogu još više kockati.
I tako su veliki igrači postali još veći igrači. Ali to znači i nešto drugo: Ako nešto krene naopako biti će neviđenog kaosa.
Stupanj LEVERIDŽa unutar financiskog sistema postao je upravo zastrašujući. Investiciske banke imale su 2007 god. LEVERIDŽ 33:1 što znači da ih umanjenje osnovne vrijednosti od samo 3% može učiniti nesolventim.
Ali to nije sve
Još je jedna tempirana bomba bila ugrađena u financiski sistem.AIG (American International Group, Inc) – najveće svjetsko osiguravajuće društvo. AIG je prodavao ogromne količine SVOPOVA (Swaps) zvanih „Kreditni svopovi za slučaj neizvršenja obveze“ (credit default swats {CDS}).
Kupac kreditnih svopa za slučaj neizvršenja obveze bi plaćao svakoj tromesječja AIGu premiju. Za investitore koji su posjedovali CDOove ovi kreditni svopovi bili su kao polica osiguranja.
Ako bi CDO postao loš, AIG se obvezao pokriti investitorove gubitke.
Ali za razliku od uobičajene police osiguranja, špekulanti su također mogli kupovati svopove – da bi se kladili na propast CDOova koje nisu sami posjedovali.
Što to znači?
Sa policom osiguranja možeš osigurati samo ono što posjeduješ. Ako si
vlasnik kuće/stana možeš je osigurati samo jednom. Postojanje DERIVATA
(CDO) omogućeno je bilo kome da ti osigura kuću.
Recimo 50 ljudi može da osigura tu kuću. Al ako se dogodi da ta kuća
izgori, gubici u sistemu su proporcionalno mnogo veći (u ovom primjeru
50 puta).
picture by thompsonhall.com
Postavljen sistem je nudio ogromne nagrade i bonuse za ostvarivanje kretkoročnih profita, ali nije nametao kazne za kasnije gubitke.
Raghuram Rajan – glavni ekonomist IMF-a (2003-2007) je tvrdio da banke preuzimaju takve rizike koji lako mogu uništiti same sebe ili cijeli financiski sistem. „Vrlo lako je stvarati (pozitivni) učinak time što ćete preuzeti još rizika i morate da nagrađujete učinak samo u skladu s preuzetim rizikom“.
I u tom grmu leži zec…
Goldman Sachs je u suradni s rejting agencijom “obradio svoje zajmove” (lažirao, namjestio) kojima su dani (lažni) rejtinzi AAA što znači da su sigurni kao državne obveznice.Tu počinje krajnje ludio.
Goldman je uzeo barem 3.1 miljardi na ime onih ‘otrovno loših’ CDOova početkom 2006.
Al pojavom novinskog članka 2007 god napravljena je posljednja emisija CDOa jer se otkrilo da te dionice vrijede vrlo malo tj da su bile ‘napuhane’ (AAA rejting). Svi oni koji su kupovali ili imali dionice [takvih CDOa] bili su pred katastrofom. Recimo onaj fond umirovljenika koji može investirati samo u dionice AAA, otkriva da su dionice bezvrijedne.
Ali bankari Goldman Sachsa idu dalje. Nisu samo prodavali te užasno loše CDOe nego su se aktivno kladili protiv njih istovremeno govoreći klijentima da su to sigurne investicije.
Tako što su kupovali kreditne svopove za slučaj neizvršenja od AIG, Goldman Sachs se kladio na propast CDOva koje je sam prodavao – da zaradi kad oni propadnu. Goldman je od AIGa kupio svopove za 22 miljarde dolara. To je bilo toliko da bi i sam AIG mogao bankrotirati, pa su potrošili još 150 miliona dolara da se osiguraju od potencijalne propasti AIGa.
A onda su još počeli ‘sklapati’ CDOe tako da njihovi kupci izgube što više novaca jer će tako Goldman još više zaraditi. Menadžer Polson zaradio je 12 milijardi dolara kladeći se protiv tržišta hipoteka. Kada mu je nestalo hipotekarnih kredita protiv kojih se kladio, udružio se s Goldman Sachs i Deutche Bank da ih stvori još.
Dakle: kolaterizirane dužničke obligacije (CDO) prodavani su kupcima kao sigurne investicije lažima rejting agencija koje su ih uglavnom obilježavale s AAA rejtingom. Te 3 rejting agencije zaradile su miljarde dolara dajućui visoke rejtinge riskantnim vrijednosnim papirima. (Moody’s je učetverostručila svoju dobit od 2000 do 2007)
Rejting agencije dobijaju naknadu kada napišu izvještaj i dodjele rejting. I što više CDOa ocjene s višim rejtingom, veće su im zarade za taj kvartal. Broj AAA rejtinga buknuo je sa nekoliko na tisuće i tisuće. Godišnje je stotine miliona vrijednosnih papira je dobijalo visoke rejtinge. Sve je to medijski popraćeno.
Recimo odemo u Večernji ili Jutarnji list i rečemo ako napišu nešto lijepo o nama i našim proizvodima dati ćemo 100.000 eura a ako ne – ništa.
Do 2008 god. Odustajanje od otplate hipoteka su naglo uzeli maha i lanac SEKURITIZACIJE se urušio. Zajmodavci više nisu mogli prodavati zajmove investiciskim bankama a kada su se zajmovi izjalovili na desetine zajmodavaca je propalo. Tržište CDOa se urušilo a investiciske banke su ostale sa stotinama milijardi dolara u zajmovima, CDOovima i nekretninama koje nisu mogli prodati.
U Ožujku 2008 investiciska banka je ostala bez novaca a dva hipotekarna povjerenika su bili na ivici kolapsa pa su hitno nacionalizirani. Lehman Brothers je objavio rekordne gubitke od 3.2 milijarde dolara a cijene njihovih dionica su se strmoglavile.
- 2009 god upravitelji Federal Reserve priznali su da postoje problemi i da bi se s tim vlada trebala pozabaviti.
- Slom AIGa objavljen je u 9-om mjesecu 2008 i još uvijek je predstavljao iznenađenje.
- Bear Stears je imao AAA reting mjesec dana prije bankrota.
- Lehman Brothers sa rejtingom A2 – dva dana prije propasti.
- AIG rejting AA samo par dana prije spašavanja.
- Citigroup, Merrill Lynch – svi su oni imali odlične rejtinge.
Lehman Brothers je bankrotirao. Sve njihove tranakcije tekuće u svijetu su obustavljene a bilo ih je na tisuće. HEDGE fondovi (zaštitni fond) [Engleska riječ „hedge“ znači zaštita tj. zaštititi se od nečega. Npr. zaštiti se od gubitka vrijednosti novca (npr. kupujemo zlato da bi se zaštitili od inflacije). U početku je upravo to,osiguranje povrata na ulaganje, bila osnovna ideja i glavna zadaća hedge fondova. Kao takvi, hedge fondovi su smanjivali rizik investicija, dok su danas hedge fondovi u principu usredotočeni na rizik kako bi ostvarili što veći prinos, što je u suprotnosti sa značenjem riječi „hedge“] izgubili su svoju aktivu koja je bila kod Lehman Brothers. Jedno ‘čvorište’ je palo i to je izazvalo buru u čitavom sistemu.
Te iste nedjelje AIG je dugovao 13 milijardi dolara vlasnicima kreditnih svopova za slučaj neizvršavanje obveza, a nije imao više novaca. AIG je također bio čvorište sistema. Da se on zaustavio možda bi i svi avioni morali ostati u mjestu. Vlada je odmah preuzela AIG a dan kasnije zatražila od kongresa 700 milijardi dolara da se izvku banke.
Kada je vlada spasila AIG, vlasnicima njenih kreditnih svopova od kojih je najistaknutiji bio Golman Sachs, isplaćeno je 61 miljarda dolara duga već sljedeći dan.
Spašavanje AIGa koštalo je poreske obveznike 150 miljardi dolara.
Recesija je zaživjela i u Evropi. Otpuštanja, nezaposlenost postaje globalna.
Na kraju siromasi uvijek najviše plate.
Broj propalih hipotekarnih kredita u SAD početkom 2010 godine bio je 6 miliona. Tada se procjenivalo da će oko 9 miliona vlasnika izgubiti svoje nekretnine zbog hipoteke.
—————
Ljudi koji su uništili svoje kompanije (banke, rejting agencije,
osiguravajuća društva itd) gurnuli su svijet u krizu a izšetali su iz te
krize sa svojim bogatstvom neokrnjeni. Prvih 5 ljudi Lehman Brothersa
zaradili su preko miljardu dolara između 2000-2007 god. Ti ljudi su i danas na ključnim pozicijama.
————-
Što nam ovo govori o ekonomiji kao nauci?„Pa to znači da nije relevantna ni za šta“ Charles Morris
***********
Država zna da je riječ o prevarantima, no ipak im u ovrsi pomaže i policija!
Ministarstvo financija upoznato je s prijevarnim postupanjem zadruga iz Austrije. Ipak, dopuštaju da ilegalci koji ne plaćaju porez ovršuju građaneNakon što su osigurali ovrhu i deložaciju u korist nelegalne RBA zadruge, specijalna policija u petak popodne se povukla iz Posedarja. Na ulicama je, nakon svega, ostala gorčina zbog očite nepravde.
Jer, premda je svim nadležnim institucijama RH poznato da RBA zadruge ilegalno djeluju u Hrvatskoj jer nisu prijavljene kao pravne osobe, niti imaju dozvolu Hrvatske narodne banke ni Ministarstva financija za bavljenje kreditnom aktivnošću, one i dalje 'tiho ubijaju' brojne građane izbacujući ih na ulicu u trenutku kada više nisu u stanju otplaćivati njihove lihvarske zajmove.
Država šalje kordon policije da štiti udrugu koja ilegalno djeluje
Tako je Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsbergegen zadruga uz veliku pomoć kordona policije, u petak deložirala Nenada Koljaju i njegovu tvrtku Royal Montagu d.o.o. te branitelje i socijalne slučajeve kojima je on dodijelio svoje stanove na korištenje, iz zgrade u Posedarju.
Ono što najviše šokira u cijelom tom slučaju, ali i u mnogim sličnim slučajevima, jest činjenica da je Republika Hrvatska u četvrtak navečer u Posedarje poslala dvjestotinjak interventnih policajaca i to zbog zaštite interesa austrijske 'kreditne zadruge' koja ilegalno djeluje u Hrvatskoj i koja, po svemu sudeći, ne plaća ni kunu poreza u hrvatski državni proračun?!
Ministarstvo financija priznalo da znaju da je riječ o kriminalu
A da odgovorne institucije Republike Hrvatske itekako dobro znaju da se tu, u suštini, radi o nelegalnoj aktivnosti od strane austrijskih 'zadruga', najbolje kazuje priopćenje Ministarstva financija iz prosinca prošle godine, kada su u odgovoru na novinarski upit gore potpisanog novinara nedvosmisleno potvrdili da se tu radi o kriminalu kojeg bi policija, USKOK i DORH trebali istražiti i zaustaviti.
„Ministarstvo financija upoznato je s prijevarnim postupanjem zadruga iz Republike Austrije koje se predstavljaju tvrtkom ‘Raiffeisenbank’, na štetu hrvatskih građana. Mnogi građani kontaktirali su ovo Ministarstvo s raznim upitima vezano za rješavanje nastale situacije. Nakon analize primljenih pritužbi i prijava građana Ministarstvo financija je uključilo u postupanje nadzorna tijela Ministarstva, odnosno Poreznu upravu, Financijski inspektorat i Ured za sprječavanje pranja novca, u odnosu na trgovačka društva koja su osnovana u svrhu kupnje nekretnina u pogledu kojih su pokrenuti ovršni postupci i u odnosu na osobe koje se pojavljuju kao posrednici pri odobravanju i isplati kredita. U postupanje je uključen i Državni inspektorat kao tijelo nadležno za obavljanje nadzora nad primjenom Zakona o potrošačkom kreditiranju.
Sve prijave i pritužbe građana protiv austrijskih zadruga i njihovih posrednika proslijeđene su Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je zatražilo postupanje od Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave kriminalističke policije" stoji u priopćenju Službe za informiranje Ministarstva financija od prosinca prošle godine.
Knezović: Očito neka skrivena snaga upravlja sa svime
Kako je moguće da država pomaže ilegalnim 'kreditnim zadrugama' da izbacuju hrvatske građane na ulicu, premda je očito da te zadruge ilegalno djeluju u Hrvatskoj, upitali smo nekolicinu pravnika i aktivista koji se bave tom problematikom, ali i Ministarstvo pravosuđa, Ministarstvo financija kao i Veleposlanstvo Republike Austrije u Hrvatskoj.
„Očito je da tu postoji skrivena snaga koja upravlja svime time. Ne znam što drugo reći i kako objasniti činjenicu da država štiti ilegalne zadruge. Jer ako netko nije registriran kao pravna osoba, on ne može djelovati u Republici Hrvatskoj. I točka. Nije jasno na temelju čega se provodi ovrha. Ne znam, također, zašto Ministarstvo financija ne reagira i ne upozori sud na to“, ističe Mate Knezović, ugledni odvjetnik i predsjednik Obiteljske stranke.
Iste argumente nudi i Nada Landeka, predsjednica Veronika Vere, udruge za zaštitu žrtava pravosuđa.
Landeka: Svi znaju za kriminal, ali nitko ništa ne čini
„Ispada da svi znaju da je to kriminal, ali nitko ništa ne čini da taj kriminal spriječi. Čak štoviše, država još i pomaža kriminal šaljući policajce da osiguravaju nezakonite deložacije. Još 27. listopada poslali smo zahtjev Ustavnom sudu da odgodi ovrhe u korist RBA zadruga dok se ne utvrdi jesu li one zakonite ili nezakonite, no Ustavni sud do danas ništa nije učinio. Oglušili su se na zahtjev udruge Veronika Vere i Nenada Koljaje premda smo im u međuvremenu poslali desetak požurnica i premda bi Ustavni sud morao reagirati i zaustaviti ovrhe koje nisu u skladu s Ustavom i zakonom“, ističe Nada Landeka, čija udruga se već godinama bavi spomenutom tematikom i koja ističe da neće odustati, već će pravdu tražiti na Europskom sudu u Luksemburgu.
„Kako je moguće da se provodi brutalna ovrha zgrade Nenada Koljaje u Posedarju u korist Raiiffeisenbank St Stefan-Jagerberg-Wolfsbergegen, kada je jasno da spomenuta zadruga nelegalno posluje u Republici Hrvatskoj? Zašto institucije Republike Hrvatske ne štite svoje građane u ovakvim situacijama, kada je provjerom u sudskom registru, upitom Hrvatskoj narodnoj banci i Ministarstvu financija, lako doznati da spomenuta zadruga (kao i ostale slične zadruge) ilegalno djeluju na području RH? Je li ministar Orsat Miljenić doista interesno povezan s nelegalnim austrijskim zadrugama, da im se tako očito protuzakonito pogoduje? Zna li ministar Miljenić koliko poreza je uplatila spomenuta zadruga, koja potiho ubija hrvatske građane, u proračun RH te zašto institucije RH štite lihvare koji se bogate kroz otimanje imovine hrvatskih građana te pri tom, osim svega navedenog, uplaćuju 0 kuna u hrvatski proračun“, upitali smo nadležne u Ministarstvu pravosuđa, a slična pitanja poslali smo i Ministarstvu financija.
Odogovor Ministarstva pravosuđa prenosimo ovdje u cijelosti.
Ministarstvo pravosuđa: Sud odlučuje, a ne mi
„Ministarstvo pravosuđa nije u mogućnosti komentirati sudske odluke budući da su sudovi tijela državne vlasti koja sudbenu vlast obavljaju samostalno i neovisno te da se za više informacija o konkretnom postupku obratite nadležnom sudu koji ga provodi.
Što se tiče zakonskih propisa koji reguliraju ovrhu, a koji se nalaze u nadležnosti ovog Ministarstva, odgovaramo sljedeće:
Određivanje i provedba ovrhe moguća je isključivo u slučaju kada ovrhovoditelj ima ovršnu ispravu (npr. ovršnu sudsku odluku ili nagodbu, između ostalog). Temeljem ovršne isprave, sudovi i javni bilježnici određuju i provode ovrhu. Iznimno od ovoga, provedba ovrhe moguća je i putem FINA-e (izravna naplata na novčanim sredstvima ovršenika). Drugim riječima, u ovršnom postupku sud određuje ovrhu na prijedlog i u korist osobe koja je u ovršnoj ispravi označena kao vjerovnik (ovrhovoditelj), a provodi je na predmetu ovrhe onim sredstvima koje ovrhovoditelj predloži u prijedlogu za ovrhu.
Važno je napomenuti kako Sud kod određivanja ovrhe pazi po službenoj dužnosti je li isprava temeljem koje ovrhovoditelj predlaže određivanje i provedbu ovrhe ovršna isprava koja je stekla svojstvo ovršnosti te da na tu okolnost, također po službenoj dužnosti, pazi i drugostupanjski sud povodom eventualne žalbe ovršenika. Valja napomenuti da stranka može biti i strana pravna osoba, no onda ne može upisati vlasništvo u sudskom registru ako nema osnovanu podružnicu u Republici Hrvatskoj.
Ovršni postupci u najvećem broju slučajeva proizlaze iz građansko-pravnog odnosa između vjerovnika i dužnika, kasnije ovrhovoditelja i ovršenika. Takav pravni odnos u pravilu proizvodi učinke isključivo između samih stranaka, a ne i prema trećim osobama, što bi u ovom slučaju bila Republika Hrvatska. Svaka fizička ili pravna osoba, ulazeći u spomenuti pravni odnos i preuzimajući određene obveze, mora biti svjesna pravnih posljedica koje proizlaze iz takvog odnosa. S druge strane, ona ugovorna strana koja smatra kako joj je povrijeđeno neko pravo zasnivanjem tog pravnog odnosa ili zasnovani pravni odnos smatra ništetnim iz bilo kojeg zakonom propisanog razloga, ima mogućnost ostvariti zaštitu svojeg prava sudskim putem.
Ministarstvo: Sada je moguća odgoda ovrhe
Ministarstvo pravosuđa svjesno je situacije na koju ukazujete u svom pitanju, ali zato što nije jedna od ugovornih strana u odnosu iz kojeg je proizašao konkretni ovršni postupak, nije u mogućnosti intervenirati u isti.
Međutim, Ministarstvo pravosuđa je kao stručni nositelj izrade propisa posljednjim izmjenama Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 93/14) predložilo dopunu članka 65. stavka 1. točkom 10. Ovršnog zakona. Novim rješenjem propisano je kako sud, na prijedlog ovršenika, može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu, ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti u vezi s tražbinom zbog čijeg se prisilnog ostvarenja vodi ovršni postupak. Odgoda u tom slučaju traje do dovršetka kaznenog postupka, a sukladno zakonu primjenjuje se i na ovršne postupke započete prije stupanja na snagu posljednjih izmjena Ovršnog zakona.“, stoji u priopćenju kojeg je potpisala Vesna Dovranić, voditeljica odjela za odnose s javnošću Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske.
Iz Ministarstva financija do objave ovog teksta nismo dobili odgovore na naša pitanja, ali nam je jedna od glasnogovornica Ministarstva u neformalnom razgovoru u petak popodne rekla da su u Ministarstvu financija svjesni da se tu radi o nelegalnoj aktivnosti austrijskih kreditnih zadruga, no da su oni svoja saznanja proslijedili DORH- u i policije te da oni, a ne Ministarstvo financija, trebaju dalje postupati.
***********
Executive Profile*
Herbert Stepic |
| Age | Total Calculated Compensation | This person is connected to 73 board members in 10 different organizations across 23 different industries. See Board Relationships |
| 69 | -- As of Fiscal Year 2014 |
***********
Dok se zaklinju da im je štednja novca poreznih obveznika prioritet - Rasipništvo se nastavlja: Za godinu dana spiskali šest miliona maraka samo na naknade!
Prema podacima Ureda za reviziju institucija
BiH, u prošloj godini članovima upravnih i nadzornih odbora 15 državnih
institucija na ime naknada iz budžeta BiH isplaćeno je više od šest
miliona maraka! U najvećem broju slučajeva, članovi su
visokopozicionirani uposlenici državnih institucija koji iz budžeta BiH
uredno i na vrijeme dobivaju visoke plaće
Izvor: Dnevni-list.ba
*********** LISTA SNIMAKA DELOZACIJA GRADJANA PO NALOZIMA BANAKA.....POGLEDAJTE ŠTA NAS ČEKA ......
https://www.youtube.com/results?search_query=raiffeisen+deložacija
*********** Herbert Stepić donator...hahahahah
No comments:
Post a Comment